Opis:
Lozina grinja Eriophyes vitis Nal. iz porodice Eriophyidae (uzročnik erinoze)
slične su lozinim grinjama Phyllocoptes vitis Nal. i Epitrimerus vitis Nal. iz
porodice Phyllocoptidae (uzročnik akarinoze), a razlikuju se morfološki od
ostalih paučnjaka, uglavnom, po tome što imaju samo 2 para nogu. Tijelo je
podijeljeno na glavo-pršnjak i zadak. Na zatku se nalaze 2 čekinje. Lozina
grinja je vrlo sitna životinja (dugačka svega 0,6 mm, a široka 0,03 mm);
duguljastog, crvolikog oblika i bijele je boje. Ova vrste grinja imaju jednako
segmentiran zadak dok lozine grinje iz porodice Phyllocoptidae imaju jaču
segmentaciju na trbušnoj strani zatka.
Štetnost: Lozina grinja
uzrokuje na gornjoj strani lista loze ispočetka bjelkaste,
kasnije crvenkaste ili smeđe prstenaste (ovisno o sorti) izbočine ili šiške (erinoza). Na
suprotnoj strani list je udubljen i prevučen sivim nitima, nalik na paučinu. U šiškama žive grinje i sišu sok.
Podražajnim djelovanjem enzima što ga one izlučuju, u šiškama nastaje poseban
pleter tkiva. U starijim pjegama nema više grinja. Općenito štete nisu velike,
a u slučaju jačih napada lišće povene za vrijeme vrućine i otpadne, sadržaj
šećera ostaje niži, a kod dugogodišnjih jakih napada može se javiti i
skraćivanje izbojaka i metlasto korijenje. Osjetljivost sorti varira.
Biologija: Grinje su
relativno slabo proučen red člankonožaca. Eriophyidae se tokom ljeta
razmnožavaju polaganjem jaja partenogenetskim putem, a na jesen, kada se
javljaju mužjaci, spolnim putem. Tokom ljeta daju više generacija (najviše 6).
Prezimljuju pod korom loze.
Mjere suzbijanja: u fazi bubrenja i otvaranja pupa aplicirati OLEO ULTRACID ili GLOBAL E-35.