Opis:
Na napadnutom lišću isprva se vide žućkaste točkice koje ubrzo poprimaju
ljubičastocrvenkastu ili ljubičastosmedu boju, a koncentrirane su uz žile. Ove
se pjege spajaju, i list se suši. Često se list deformira. Pri kasnijem napadu
lišće je svjetlije, žuti i suši se, a može posmeđiti i otpasti. Zimska su jaja
na rozgvi crvena, velika 0,1- 0,15 mm, te se njihove nakupine, koje su najviše
koncentrirane uz pupove i koljenca, vide i prostim okom. Najviše ih ima na
dvogodišnjem drvu, manje na jednogodišnjem, a najmanje na starijem drvu.
Ličinke su isprva narančaste, a kasnije crvene, dok su odrasli oblici jarko
crvene boje, dugi 0,3-0,4 mm. Zadržavaju se na naličju lišća u finoj paučini.
Ljetna se jaja nalaze na naličju lišća uz žile, svijetlo crvene su do
narančaste boje, katkada i bezbojna.
Štetnost: Crveni voćni
pauk (Panonychus ulmi) napada vinovu lozu i voćke. Osim ove vrste, lozu mogu
napasti i neke druge vrste crvenih pauka. Najveće štete nastaju u vrijeme
kretanja loze ako je zaraza jaka. U posljednjih tridesetak godina svuda u
svijetu, pa tako i u nas, naglo je porasla pojava crvenih pauka, kako na
vinovoj lozi, tako i na voćkama. Štoviše, crveni pauci nisu ranije bili uopće
smatrani štetnicima vinove loze. Razloga za povećanje njihove štetnosti ima
više. Jedan je široka upotreba nekih insekticida (DDT, karbaril, partion) i
fungicida (kaptan, tiram, ditlanon, folet, dodine), koji pogoduju jačem
razmnažanju crvenih pauka (povećanjem plodnosti i duljine života, uništavanjem
prirodnih neprijatelja).
Biologija: Voćni crveni
pauk prezimi kao zimsko jaje, kojih katkada na 1 dužnom metru rozgve ima i više
tisuća. U travnju započinje izlazak ličinki iz jaja, obično nekoliko dana prije
kretanja vegetacije, i traje oko mjesec dana. Razvoj ličinki završava se za
desetak dana, kada se pojavljuju odrasli oblici, koji nakon oplodnje odlažu
ljetna jaja. Ovakav se razvojni ciklus ponavlja nekoliko puta u toku godine, jer
crveni pauk u našim uvjetima ima na godinu 6-8 generacija. Toplo i suho vrijeme
pogoduje razvoju ovih štetnika, pa u povoljnim godinama u polovici ili još
češće na kraju ljeta maksimalno se poveća broj crvenih pauka na lozi.
Suzbijanje: Ujednačena i
pravilna gnojidba, bez pretjerane upotrebe dušika, smanjuje opasnost od voćnog
crvenog pauka. Zimsko se prskanje drži potrebnim kada se na dužnom metru nađe
više od 500-1000 jaja, kod nekih sorti čak 5000. U vrijeme razvoja izboja
suzbijanje se drži potrebnim ako je zaraženo preko 60-70% listova, a ljeti kad
je zaraženo preko 30-45% listova. Zimsko prskanje čokota sredstvima na bazi DNC
je zabranjeno, dok je dozvoljena uporaba organofosfornih sredstva (u fenofazi
pupa C-D). Kasnije se može upotrijebiti i neki od akaricida (u fenofazi prvih
listića E). Kad je zaraza jača, zimskim jajima treba proljetno tretiranje
izvršiti kada je oko 30% ličinki izašlo iz jaja, što se najčešće poklapa s
početkom kretanja vegetacije (kada je duljina izboja 3-8 cm). Za to se koriste
kemijski preparati tkz. akaricidi (DEMITAN ili TRONIC 20 EC) . Kasnije, u tijeku vegetacije, tretira se
akaricidima ili organofosfomim insekticidima, koji također djeluju na crvene
pauke, samo ako se opazi pojačani napad. Primjena organofosfornih insekticida u
toku vegetacije protiv crvenog pauka ima prednost kad osim ovog treba suzbiti i
neke štetne insekte. Ne smije se češće upotrebljavati jedan te isti insekticid
ili akaricid, kako se ne bi razvila rezistentnost crvenih pauka prema tim, pa i
srodnim sredstvima. I neki fungicidi, koji se uzimaju protiv pepelnice, npr. močivi sumpor (CHROMOSUL 80 WP) , suzbijaju crvene pauke, pa je za slabije zaraze
moguće primjenom ovih fungicida protiv pepelnice izbjeći potrebu za posebnim
suzbijanjem crvenih pauka.
Izvor: www.vinogradarstvo.hr.